|
|
|
Osnovne informacije |
|
|
|
rođen je 8. augusta 1925. u Bosanskom Šamcu |
| |
umro je 19.10.2003. u Sarajevu |
| |
žena mu je bila Halida Repovac i imao je 3 djece |
| |
pravnik po zanimanju i po zvanju koje je stekao 1956.
u Sarajevu |
|
Život Alije Izetbegovića |
| |
|
Alija Izetbegović potječe iz begovske porodice koja je osamdesetih godina
19.st. preselila iz Beograda u Bos.Šamac. Dok je još bio mali usljed
ponovne potrebe za preseljenjem (jer je njegova oca u jednom
investicijskom poduhvatu iznevjerio i prevario jedan jevrej koji je sa
zajedničkim ulogom pobjegao) doselio je u Sarajevo. Tu je završio Realnu
gimnaziju i Pravni fakultet 1956.godine. Prije toga je bio član pokreta
Mladi muslimani. Aktivnosti u tom pokretu su ga koštale slobode
te je osuđen i zatvoren 1946.godine. U zatvoru je bio do 1948. a nakon
puštanja na slobodu, i usljed ogromne hajke na "rušitelje ustavnog
poretka i udara na bratstvo i jedinstvo", koju su savezne komunističke
vlasti u Jugoslaviji vršile nad pripadnicima ovog pokreta - usljed čega
su neki i pogubljeni a pokret se raspao i zivio tek kroz pojedinačne
živote njenih idejnih sljedbenika, Izetbegovic je bio izvan nekog
udruzenja. Nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1956.
radio je u nekoliko firmi u Sarajevu kao pravni savjetnik. Zbog potrebe
da iskaže svoju misao o položaju muslimana i totalitarističkom uređenju
kakvo je vladalo u komunističkoj Jugoslaviji piše knjigu misli
Islam između Istoka i Zapada. Nakon nje i Islamsku
Deklaraciju 1982. Zbog ove druge knjige biva zajedno sa još
nekoliko muslimanskih aktivista javno suđen u Sarajevu te mu je izrečena
zatvorska kazna u trajanju od 14 godina. Iako je, kako sam kaze, proces
očigledno bio montiran i u nekoliko navrata bio smiješan, u najmanju
ruku, ali i žalostan. Imputirane su mu riječi koje nije kazao i
udahnjivan u njegovu knjigu smisao kakav joj on nije dao. U tom famoznom
Sarajevskom procesu još je suđeno Hasanu Čengiću, Edhemu
Bičakčiću, Omeru Behmenu... Izetbegovicevom zalbom vođen, Sud je umanjio
izrečenu kaznu na 12 godina robije. Nakon izležanih tačno 6 godina iz
focanskog zatvora je pušten na slobodu krajem novembra 1988.godine. Vec
1990. zajedno sa Adilom Zulfikarpasicem osniva Stranku demokratske
akcije i postaje njen prvi predsjednik. Iste godine na prvim
visestranačkim izborima SDA odnosi pobjedu te on postaje prvi
Predsjednik Bosne i Hercegovine u novom uređenju. 1.marta 1992, nakon
što su se u maju 1991. osamostalile Hrvatska i Slovenija, istim putem je
krenula i Bosna i Hercegovina održavanjem referenduma o nezavisnosti. Sa
velikom veĆinom glasova BiH postaje nezavisna a vijest o tome objavljuje
3.marta i sam njen predsjednik Alija Izetbegovic. Treba ustaći da su
srbi uglavnom bojkotirali ovaj referendum. Tokom rata Alija je ostao u
narodu i među narodom i svojom blagom naravi i tolerantnim ponašanjem i
razmišljanjem utiče i sam na to da se ne podgovara revanšizmom, što u
svakom slučaju i nije odlika bošnjačkog naroda, i postaje miljenikom
bh.javnosti. Zalagao se da se ne ruše tuđe bogomolje, da se ne ubijaju
civili, jednom rijecju da se na zločine ne odgovara zločinom, da se na
genocid ne odgovara genocidom. Pod devizom "bolje ikakav mir nego
rat" 1995. u Dejtonu potpisuje sporazum kojim je okoncan rat.
U novembru mjesecu. Na izborima 1996. također, je izabran ispred
muslimanskog naroda u tročlano multietničko Predsjedništvo BiH, a potom
i 2000. Nakon toga se zbog bolesti i očitog uplitanja međunarodne
zajednice povlači iz javnog života BiH. Zbog duge historije srčanih
bolesti liječen je u Sloveniji i Saudijskoj Arabiji a doživio je i dva
srčana udara. Nakon što je u svome stanu pao i slomio 4 rebra smješten
je na UKC Kosevo gdje je liječen do smrti 19.10.2003. oko 9h.
Kazao je na jednom mjestu u knjizi Nezaobilazna pitanja,
kako je "isuviše rano rođen da bi bio sretan". Njegov je život
bio satkan od velikog broja jako loših iskustava, što je još više
podstaklo njegovu humanitarnost, religijsko osjećanje i principijelnost.
RAHMET MU DUŠI BIO.
"Izetbegovićeva smrt nije samo gubitak osobe sa izrazitom ličnošću koja
je pisala historiju većtakođer i guibitak ličnosti koja je osvijtlila
promišljanja i (...) hrabrog duha koji je pružao izvor nadahnuća i
hrabrosti za svoju zemlju i svoj narod." - izjavio je turski
premijer Redžep Erdogan.
|
|
Fotografije sa njegove dženaze, kojoj
su prisustvovale stotine hiljada ljudi |
| |
|
|
|
 |
|
|
